Helenski su nebesnici bili svadljivci. Često su se izrugivali manjim i nježnijim bićima od sebe. Legenda kazuje da je jednom bog ljubavi Eros bio duboko uvrijeđen kada mu se Apolon, bog sunca i ljepote, rugao zbog malog luka i strijele. Kada se Apolon zaljubio u nimfu Dafne, Eros je jedva čekao da mu se osveti. Iz svog malog luka izbacio je dvije strijele. Prva sa zlatnim šiljkom pogodila je u srce Apolona i pojačala njegovu ljubavnu požudu. Drugu strijelu s olovnim vrhom izbacio je u nevino Dafnino srce što je kod nimfe izazvalo bezosjećajnost i odbojnost. Jadna Dafne odbijala je Apolona i sve njegove časne i nečasne ponude, a on je nju stao neprekidno proganjati. Dafne je potražila spas kod svog oca Peneja, koji ju je u posljednji trenutak pretvorio u lovorovo stablo. Apolon nije mogao zaboraviti ni svoju ljubav ni nimfu Dafne pa je njoj u čast donio odluku da zauvijek na glavi nosi lovorov vijenac.
Lovor je jedan od simbola Opatije i Lovrana. Još prije dolaska turista mnogima je bio izvor prihoda. Naime, mještani su brali i sušili lovorovo lišće te brali plod lumber i prodavali. Lovoru su pripisavana posebna lječilišna svojstva. Između ostalog, njegov miris je odbijao komarce za koje se znalo da prenose bolesti, a razvitkom turizma u Opatiji i Lovranu bujna zelena vegetacija i opojan miris svakako su pridonijeli privlačnosti mjesta.
Opatijci su posebno cijenili lovor. Bujna zelena vegetacija i opojan miris koji se spušta sve do mora, svakako su pridonijeli privlačnosti i razvitku turizma.
Gradić Lovran s ponosom nosi ime ovog zimzelenog mirisnog stabla.
Fotografije: Studio Kontuš
