PRIČA O LOVORU

PRIČA O LOVORU

Helenski su nebesnici bili svadljivci. Često su se izrugivali manjim i nježnijim bićima od sebe. Legenda kazuje da je jednom bog ljubavi Eros bio duboko uvrijeđen kada mu se Apolon, bog sunca i ljepote, rugao zbog malog luka i strijele. Kada se Apolon zaljubio u nimfu Dafne, Eros je jedva čekao da mu se osveti. Iz svog malog luka izbacio je dvije strijele. Prva sa zlatnim šiljkom pogodila je u srce Apolona i pojačala njegovu ljubavnu požudu. Drugu strijelu s olovnim vrhom izbacio je u nevino Dafnino srce što je kod nimfe izazvalo bezosjećajnost i odbojnost. Jadna Dafne odbijala je Apolona i sve njegove časne i nečasne ponude, a on je nju stao neprekidno proganjati. Dafne je potražila spas kod svog oca Peneja, koji ju je u posljednji trenutak pretvorio u lovorovo stablo. Apolon nije mogao zaboraviti ni svoju ljubav ni nimfu Dafne pa je njoj u čast donio odluku da zauvijek na glavi nosi lovorov vijenac.

Lovor je jedan od simbola Opatije i Lovrana. Još prije dolaska turista mnogima je bio izvor prihoda. Naime, mještani su brali i sušili lovorovo lišće te brali plod lumber i prodavali. Lovoru su pripisavana posebna lječilišna svojstva. Između ostalog, njegov miris je odbijao komarce za koje se znalo da prenose bolesti, a razvitkom turizma u Opatiji i Lovranu bujna zelena vegetacija i opojan miris svakako su pridonijeli privlačnosti mjesta.
Opatijci su posebno cijenili lovor. Bujna zelena vegetacija i opojan miris koji se spušta sve do mora, svakako su pridonijeli privlačnosti i razvitku turizma.
Gradić Lovran s ponosom nosi ime ovog zimzelenog mirisnog stabla.



PITAJ NOI DUE TEAM

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se